Vozeći se iz intenzivnog urbano-industrijskog kaosa izdužene Rijeke prema živopisnom arhipelagu turizmom osvojene opatijske rivijere, nakon poduže vizualne pauze i vožnje kroz nabujalu vegetaciju koja krije neke velebne kvarnerske vile i plaže, dolazite do Preluka, mjesta i trenutka gdje se cesta i oči prvi put blisko dotiču mora i obale. Uvala osebujnog ambijenta mjesto je gdje Jadransko more najdublje ulazi u Kvarnerski zaljev, lokacija čija povijest i sadašnjost nižu raznolike situacije i sadržaje važne za riječki kontekst: od nekadašnjeg kamenoloma, carting staze, cirkuskih šatora, ribarskih klubova, sajmišta i koncerata do jedine točke uz hrvatsko kopno gdje vjetar i more idu na ruku jedrima windsurfera. Jedinstven prizor i lokacija na našoj obali dobili su arhitektonsku ložu za gledanje iz prvih redova – hotel Navis – objekt izgrađen na temeljima nekadašnjeg disko-kluba Milde Sorte. Zasječen u idilični pejzaž okolne stijene i pripadajuće borove šume, kao nasukani putnički brod sazdan od kontrastnih bijelih i crnih balkona, Navis je netipičan hotel, arhitektura naslagana za neki drugačiji turizam, suvremeni hedonizam i dekadenciju. Arhitekturu kao takvu gotovo uvijek prvotno percipiramo putem fotografije. Slikovni zapis, bilo digitalni ili tiskani, prenosi nam vizualnu informaciju, komunicira, ovjekovječuje i zamrzava izgled nekog objekta kakvog ga dalje pamtimo. Pišemo o njima i (ne daj, Bože!) žiriramo ih za nagrade, bez da smo mnoge od njih vidjeli uživo, bez da smo svjedočili njihovu korištenju, dirali ih i konzumirali.